U cik zore, umorni i neispavani, posle dvomesečne turneje po SSSR-u, Eduard Sađil i ja smo sedeli na koferima i dremali na aerodromu Adler na Kavkazu čekajući avion za povratak kući. Kroz dremež sam čuo glas spikera koji je uporno ponavljao: "Aeroflot poziva putnike za let br. 114 za Taškent, Alma Atu, Novosibirsk, Irkutsk, Habarovsk i Vladivostok".
Polako sam otvorio oči i načuljio uši, maštajući o novim avanturama koje donose ta egzotična mesta. Uprkos umoru i nostalgiji za kućom, želeo sam da se ukrcam na taj let. Edika se isto probudio i ugledavši moj pogled, sve shvatio. Nasmešio se i rekao " Znam da bi ti sada najradije nastavio put i krenuo za Taškent, i slobodno putuj, samo pusti nas da se vratimo kući".
Moto knjige "Veselo putovanje sa džez orkestrom RTV Beograd po belom svetu", Vojislava Bubiše Simića, avgust 2006.